Projekt se bavi analizom i interpretacijom simboličke komunikacije u hrvatskim zemljama i njihovom susjedstvu u srednjem vijeku. Simbolička komunikacija manifestira se putem materijalnih i nematerijalnih znakova i simbola – i danas važnih u svakodnevnom životu – te verbalnih i neverbalnih signala i rituala, ključnih čimbenika za određivanje i obranu društvenog položaja i hijerarhije. Srednjovjekovne i ranonovovjekovne elite koristile su simboličku komunikaciju: pečate, grbove, reprezentativnu arhitekturu, umjetnost, viteštvo i dr., kako bi legitimirale i obranile svoju vlast i status. Nadalje, upotrebljavale su i kompleksni sustav rituala kao znak objave rata ili savezništva, sklapanje mira, socijalnu mobilnost i dr. Riječ je, dakle, o dimenziji djelovanja koju možemo smatrati ključnom za razumijevanje ponašanja društvenih elita u srednjem i početkom novog vijeka. U sklopu projekta će se simbolička komunikacija sagledat s više različitih aspekata. Proučavat će se načini na koji su hrvatske elite koristile simbole, ceremonije i rituale u svom društvenom i političkom životu, u kojoj mjeri je riječ o „uvezenim“ konvencijama i obrascima iz kulturno dominantnih država u susjedstvu, te koliko može biti govora o domaćim inovacijama ili hibridnim modelima. Kako su znakovi i simboli često sadržavaju naglašenu vizualnu komponentu, njihovo razumijevanje svakako uključuje i umjetničku dimenziju, pa je važno problemu pristupiti i interdisciplinarno. U ovom slučaju radi se o povijesti umjetnosti koja tradicionalnoj povijesti pomaže u interpretaciji kompleksnih spona međuovisnosti srednjovjekovnih i novovjekovnih elita i njihovih dinastičkih i društveno-političkih mreža. Za razumijevanje hrvatske povijesti nužno je također sagledati i susjedne zemlje, tako da će se razmatrati i situacija u Bosni, Italiji, Ugarskoj, jugoistoku Svetog Rimskog Carstva i drugim zemljama čije su elite bile rodbinski ili politički povezane s hrvatskim prostorima.