Nalazište Monte Ricco sustavno se arheološki istražuje od 2014. u sklopu nekoliko projekta Hrvatske zaklade za znanost: Rimskodobne preobrazbe i ponovna uporaba prapovijesnih gradina u Istri – Analiza i studija slučaja (2014. – 2018., voditeljica Klara Buršić-Matijašić); Arheološki krajolik u održivom razvoju kulturnog turizma Općine Vrsar (2018. – 2023., voditelj Robert Matijašić) i Rimski krajolik i dinamika naseljavanja istarskih kolonijskih agera (od 2023., voditelj Davor Bulić).

Morfološke odlike brežuljka Monte Ricco (kota 78), smještenog u zaleđu Vrsara, oko 1,3 km od morske obale, karakteristične su za naselja gradinskog tipa. Takvo je naselje na nalazištu postojalo tijekom srednjeg brončanog doba. Vrh brežuljka je, nakon napuštanja brončanodobnog naselja, više stoljeća bio nenaseljen, a u drugoj četvrtini ili sredinom 1. st. pr. Kr. na njemu se gradi rimsko ruralno naselje s kontinuitetom života do posljednjih desetljeća 1. stoljeća kad je naselje napušteno.

Približnu tlocrtnu dispoziciju rimske građevine moguće je interpretirati temeljem dosadašnjih iskopavanja i geofizičkog snimanja terena. Rimska građevina pravokutna je tlocrta s vjerojatno središnjim četvrtastim dvorištem okruženim sa sve četiri strane nizovima prostorija. Na sjevernoj strani dvorišta ostaci su cisterne koja je s dva niza pilastra bila podijeljene u tri uzdužna nadsvođena broda.

Osobitu pozornost među dosad poznatim arhitektonskim dijelovima rimskog kompleksa, pored cisterne, plijeni četvrtasta građevina smještena na jugozapadnom dijelu nalazišta koja iskače iz osnovne pravokutne forme arhitektonskog kompleksa. Izgled objekta, njegove dimenzije, širina zidova i smještaj u kontekstu cjeline arhitektonskog kompleksa upućuju na zaključak da arhitektonski ostaci pripadaju fortifikacijskom objektu, odnosno kuli čija je namjena bila osiguranje prilaza zapadnom dijelu kompleksa, gdje se nalazio kolni ulaz. U prilog ovakvoj tezi ide i način gradnje kompaktne, čvrste zidane strukture koji se razlikuje od ostalih poznatih zidova na nalazištu.  Vojnu prisutnost na nalazištu potvrđuju nalazi željeznih strelica pronađenih u neposrednoj blizini kule i klinovi koji se povezuju sa vojničkim šatorima.

Rimska ruralna arhitektura na Monte Riccu, u odnosu na druga rimska ruralna nalazišta u Istri, ističe se s tri osobitosti: svojim smještajem, datacijom i fortifikacijskom arhitekturom. Smještaj na istaknutom brežuljku, na mjestu brončanodobne gradine, u suprotnosti je s poznatim obrascima naseljavanja u rano rimsko doba kada je zabilježena tendencija napuštanja takvih lokacija. Rimski nalazi u ruralnom ambijentu Istre iz sredine 1. st. pr. Kr. ili ranije dosad su bili poznati isključivo na krajnjem sjeverozapadno dijelu poluotoka, u današnjoj slovenskoj Istri i to na kvantitativno vrlo ograničenom broju od dva nalazišta. Prestanak života na Monte Riccu krajem 1. st. također odstupa od sličnih nalazišta u Istri koja nerijetko imaju znatno duži kontinuitet naseljenosti

Rana datacija fortifikacijskog objekta predstavlja unikum u rimskoj ruralnoj arhitekturi istočnog Jadrana. Dok je fortifikacija rimskih vila u kasnoj antici razmjeno dobro poznati fenomen širom Carstva, fortificirane ruralne zgrade u kasnoj Republici nisu česta pojava. Izuzetak je južni i jugozapadni dio Iberskog poluotoka. Prva faza rimskog horizonta na Monte Riccu pripada drugoj četvrtini ili sredini 1. st. pr. Kr., istovremena je ili malo prethodi osnivanju obližnje kolonije Parentium. Fortifikacijski arhitektonski elementi i drugi pokretni nalazi određuju prvotnu namjenu naselja, vojne kontrolne točke, osmatračnice s manjom vojnom posadom. Kad se, nakon izgradnje kolonija rimskih građana, krajolik istarskog poluotoka preobražava izgradnjom brojnih naselja tipa villa rustica, Monte Ricco mijenja funkcionalna obilježja i postaje rimskom vilom.