Postrojenje za proizvodnju maslinova ulja manjim dijelom je istraživano početkom 50-ih godina 20. stoljeća. Zbog parcijalnog istraživanja tlocrtni oblik građevine je nepoznat. Središnji i najveći dio istražene arhitekture zauzima prostorija dimenzija oko 40 x 10 m s nizom od devet podložaka vertikalnih greda tijeskova (lapis pedicinus) smještenih po uzdužnoj osi prostorije.

U sklopu projekta RoLand, u suradnji s  Joukowsky Institute for Archaeology and the Ancient World, Brown univesity (USA) započela su 2024. godine revizijska istraživanja nalazišta. Arheološkim iskopavanjima prethodila su geofizička mjerenja terena i uklanjanje vegetacije iznad prethodno istraživanih dijelova gospodarskog sklopa na površini od oko 2.500 m². 

Impozantni arhitektonski ostaci pripadaju rimskoj cisterni nadzemnog ili samostojećeg tipa dimenzija 21,7 x 8,2 m sa sačuvanim zidovima do 3 m visine. Cisterna se nalazi 50-ak metara jugoistočno od istraživane prostorije s ostacima tijeskova za preradu maslina. Dno cisterne popločano je u tehnici opus spicatum te sadrži deset zidanih baza pilastara. Dva niza pilastara dijelili su unutrašnjost cisterne u tri broda koja su vjerojatno bila nadsvođena.

Broj tijeskova za preradu maslinova ulja upućuje na izrazito velike proizvodne mogućnosti. Velika postrojenja za proizvodnju maslinova ulja u rimskom svijetu poznata su iz sjeverne Afrike, dok se na europskom dijelu Sredozemlja uljara u Barbarigi ističe kao jedini primjerak rimskog postrojenja s tako velikim proizvodnim kapacitetom.