Rimskom kolonizacijom Istre i osnivanjem kolonija rimskih građana (Colonia Iulia Pola, Colonia Iulia Parentium) sredinom 1. st. pr. Kr. događaju se znakovite preobrazbe demografskog, ekonomskog, društvenog i duhovnog karaktera. Novoformiranim gradskim središtima, autonomnim municipalnim zajednicama, pridruženo je izvangradsko područje (rus, ager) gdje su prethodno spomenute preobrazbe najvidljivije. Kao rezultat ljudskih intervencija u krajoliku u vidu intenzivne eksploatacije poljoprivrednog zemljišta, njegove centurijacije i gradnje rimskih vila, pejzaž kolonijskih agera dobiva novo obličje. Izvangradski život u rimskoj civilizaciji temelj je rimskog gospodarstva ali i raznolikih socijalnih aktivnosti koje se odvijaju u okviru vila. Intenzivno naseljavanje kolonijskih agera i novi oblici poljoprivredne proizvodnje uvelike utječu na preobrazbe okoliša.

S aspekta naseljavanja agera, odnosno odabira mjesta za naseljavanje, s rimskom kolonizacijom poluotoka događaju se promjene u odnosu na predrimsko razdoblje, evidentno je napuštanje istaknutih točaka, odnosno brežuljaka na kojima su egzistirala naselja gradinskog tipa i gradnja rimskih vila, novog tipa naselja, smještenih u nizinskim predjelima, na padinama i kosinama s ciljem racionalne poljoprivredne proizvodnje. Razlog napuštanja istaknutih položaja bila je i činjenica što s uspostavom Pax Romana nestaje obrambeno strateška funkcija takvih pozicija.

Novija istraživanja brončanodobnog naselja ponovno naseljenog u ranom rimskom razdoblju na lokalitetu Monte Ricco kraj Vrsar ukazuju na odstupanja od poznatih obrazaca naseljavanja ruralnog područja Istre u rimsko doba. Ističe se nekoliko osobitosti rimske faze nalazišta. Smještaj rimskog ruralnog naselja je na istaknutom brežuljku, na mjestu brončanodobne gradine, što je suprotno od poznatog obrasca smještaja rimskih naselja sličnog tipa. Druga osobitost je u relativno ranoj dataciji gradnje u odnosu na druga slična istraživana nalazišta u Istri, a koja se povezuje se s razdobljem prije Augusta, sa sredinom ili možda čak drugom četvrtinom 1. st. pr. Kr., u vrijeme ili neposredno prije osnutka obližnje kolonije Parentium. Kontinuitet naseljenosti nalazišta u rimsko doba je do kraja 1. st., što također odstupa od sličnih nalazišta u Istri koja nerijetko imaju kontinuitet naseljenosti do kasne antike ili ranog srednjeg vijeka. Treća osobitost ovog nalazišta je, zasad tek površinski definiran, četvrtasti objekt koji svojim položajem, dimenzijama i strukturom upućuje na zaključak da je riječ objektu fortifikacijskog karaktera iz kasnorepublikanskog ili ranocarskog razdoblja, svakako prije potpune rimske pacifikacije ovih prostora. U tom kontekstu ističe se potreba za definiranjem funkcionalno-sadržajnih karakteristika ovog ruralnog nalazišta, koji s obzirom na navedene osobitosti, barem u prvoj rimskodobnoj fazi, odstupa od ruralnih naselja tipa rustična vila s gospodarskim i/ili ladanjskim sadržajima. Jedna od početnih istraživačkih hipoteza, koju je potrebno potvrditi ili opovrgnuti daljnjim istraživanjima, jest da je prvotna namjena nalazišta Monte Ricco bila upravo nadzornog odnosno vojnog  karaktera. Prema drugoj hipotezi, suprotnoj prethodnoj, namjena najstarije faze rimske građevine bila je ruralno imanje Italika naseljenog na području budućeg kolonijskog agera prije osnutka obližnje kolonije Parencij. S obzirom na navedene osobitosti, daljnjim istraživanjem lokaliteta Monte Ricco kao studije slučaja doprinijet će se boljem razumijevanju rane faze rimske kolonizacije, naseljavanja i organizacije kolonijskih agera.

Velika većina poznatih rimskih nalazišta u Istri nikad nije bila predmetom probnih istraživanja. Temeljem geofizičkih prospekcija namjerava se dobiti podloga za ciljana probna sondiranja odabranih nalazišta. Iako su u kronološkom smislu dostupni podaci o naseljavanju agera u kasnoj antici skromniji od onih iz klasičnog rimskog razdoblja, vrijedi poći od hipoteze da između ranocarskog i kasnoantičkog, odnosno, ranosrednjevjekovnog razdoblja nije bilo većih prekida u naseljavanju agera. Ovu hipotezu potrebno je potvrditi terenskim istraživanjima.     

Dosadašnja istraživanja kolonijskih agera, odnosno rimskih ruralnih nalazišta, uglavnom su vršena temeljnim arheološkim metodama arheološkog iskopavanja, a ona provedena do pred kraj 20. st. često su zanemarivala preciznu interpretaciju pokretnih nalaza i njihov stratigrafski kontekst, što je bitan aspekt temeljem kojeg se omogućuje kronološka interpretacija nalazišta i dinamika naseljavanja. Geoarheološke analize mikromorfologije sedimenta/tla na rimskim nalazištima u Istri dosad nisu rađene. Također izostaju arheobotaničke analize rimskih ruralnih nalazišta u Istri. Geoarheološka i arheobotanička istraživanja odabranih nalazišta vršit će se s ciljem interpretacije transformacije krajolika u protekla dva tisućljeća. Primjena geofizičkih prospekcija omogućit će dobivanje uvida u rasprostranjenost i tlocrtnu dispoziciju rimske ruralne arhitekture na odabranim nalazištima, a njihovi rezultati bit će osnova za probna arheološka sondiranja.        

Metodologija istraživanja

1. Metodom arheoloških iskopavanja nalazišta prikupit će se podaci za keramološke, geoarheološke, arheobotaničke i arhitektonske analize. Kronološke i tipološke klasifikacije arhitektonskih ostataka i eventualnu interpretaciju preobrazbi odabranih lokaliteta tijekom njihove naseljenosti.

2. Keramološkom analitikom očekuje se definiranje tipo-kronologije keramičkih vrsta što će pružiti informacije o prirodi pojedinoga lokaliteta, aktivnostima koje su se ondje provodile, uključenosti u šire mreže razmjene i slično.

3. Geoarheološka analitika usredotočit će se na rekonstrukciju okoliša integracijom pedo-sedimentoloških, mikromorfoloških, geofizičkih, LIDAR i arheoloških podataka u GIS okruženju s ciljem interpretacije transformacije krajolika u proteklih 2000 godina. Jedan od ciljeva geoarheoloških istraživanja bit će identificirati glavne prirodne i/ili ljudski kontrolirane (post)taložne procese koji su se odvijali u posljednja dva tisućljeća, te procijeniti utjecaj erozije tla i procesa na padinama s ciljem razumijevanja obrazaca rimskih nalazišta.

4. Arheobotanička analitika će osim kao prilog za rekonstrukciju okoliša, prehrane i poljoprivrednih aktivnosti, biti osnova za izradu buduće baze arheobotaničkih podataka za rimsko razdoblje u Istri.

5. Geofizičkim prospekcijama, snimanja georadarom (GPR) i magnetometrom pružit će se uvid u tlocrtnu dispoziciju rimske ruralne arhitekture na odabranim nalazištima i stvaranje podloge za probna, sondažna arheološka iskopavanja koja će rezultirati interpretacijom njihova stratigrafskog i kronološkog konteksta.

6. Rekognosciranjem i reambulacijom terena cilj je identifikacije novih i revizija podataka o prethodno ubiciranim rimskim nalazištima. Podaci prikupljeni pregledima terena, uz dosadašnje spoznaje o rimskoj topografiji Istre,  bit će osnova za izradu GIS baze rimskih ruralnih nalazišta kolonijskih agera Parencija i Pole. Ovakva je baza primjenjiva, kako za analizu prostorne distribucije rimskih ruralnih nalazišta, tako i za razumijevanje promjena krajolika u rimsko doba.