Britanski i američki autori na likovnoj izložbi u Villi Manin nedaleko Udina

Povijesna Villa Manin, nedaleko Udina, gdje je 1797. godine Napoleon proveo nepuna dva mjeseca nakon što je posljednji dužd Lodovico IV Manin bio prisiljen abdicirati te gdje je potpisan čuveni sporazum između Francuske i Austrije kojim Venecija potpada pod austrijsku vlast, do 12. travnja također je prostor gdje se održava odlična izložba Confini: da Gauguin a Hopper. Središnja tema, granice, prikazana je u 16 prostorija kroz nekronološki presjek slikarstva XIX. i XX. stoljeća, uključujući europske, ali i američke umjetnike. 

Anglistima posebnu pozornost privlače slikari koji su pripadali prvom pravom američkom umjetničkom pravcu poznatom kao Hudson River School, jer su njegovi predstavnici uglavnom živjeli u New Yorku. Pravac je nastao sredinom XIX. stoljeća, zahvaljujući engleskom autoru Thomasu Coleu koji je oko 1850. došao u New York i snažno potaknuo domaće umjetnike na slikanje krajobraza. Oni su na taj način stvorili poseban likovni jezik promovirajući ujedno američku "naciju prirode". Dočaravajući na platnu ljepote američkog krajobraza i izvan New Yorka, utjecali su dodatno na osnaživanje nacionalnog identiteta (više na:https://www.gilderlehrman.org/history-resources/essays/natures-nation-hudson-river-school-and-american-landscape-painting-1825). Gotovo najveći broj njihovih radova izložen je u muzeju Wadsworth Atheneum u Hartfordu (Connecticut), odakle su neka dospjela upravo na ovu talijansku izložbu. Osim njih, svakako vrijedi spomenuti Edwarda Hoppera, američkog slikara realističnog usmjerenja, koji je u svojim radovima vrlo sugestivno dočaravao, između ostalog, enigmatičnu atmosferu američkog prostranstva i njome nerijetko uvjetovanu usamljenost pojedinca. Na izložbi je također djelo što ga je naslikao Andrew Wyeth, jedan od najpoznatijih američkih autora XX. stoljeća, čije djelo "Travanjski vjetar", na kojem su portret, krajobraz i mrtva priroda povezani u vrlo kontemplativnu kompoziciju pred kojom biste mogli stajati satima i meditirati. 

Od britanskih autora neizostavno treba spomenuti J.M.W. Turnera i Johna Constablea, dvojicu od najvećih britanskih slikara, majstore krajobraznog slikarstva, ali i velike rivale u životu, čija se izložba također do 12. travnja u povodu 250. godišnjice njihova rodjenja održava u Londonu (više na:  https://www.tate.org.uk/whats-on/tate-britain/turner-and-constable). Nemoguće je zaobići ni Francisa Bacona, čija djela predstavljaju neka od najpoznatijih ikoničkih prikaza ranjenog i traumatiziranog čovjeka u poslijeratnoj - ne samo britanskoj - umjetnosti. Na ovoj izložbi o tome možda najbolje svjedoči Lisin portret iz 1956. godine.

I djela drugih britanskih i američkih umjetnika također su dio spomenute izložbe nedaleko Udina, gdje se u središtu grada održava još jedna odlična izložba s 80-tak remek-djela iz švicarskog Umjetničkog muzeja u Winterthuru, a gdje nalazimo presjek likovnog stvaralaštva od impresionizma do apstraktne umjetnosti. Izložba je otvorena do kolovoza 2026. godine.