Pristupačnost
2018.
Predstavljanje knjige "Suvremena hrvatska proza i tranzicija" dr. sc. Borisa Koromana
U ponedjeljak, 3. prosinca u sklopu 24. Sajma knjige u Puli, održano je predstavljanje knjige "Suvremena hrvatska proza i tranzicija" dr. sc. Borisa Koromana. Razgovor o knjizi vodio je dr. sc. Andrea Matošević, a uz autora je sudjelovala i urednica knjige Danijela Lugarić Vukas, s Odsjeka za rusistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
O knjizi
"Suvremena hrvatska proza i tranzicija" Borisa Koromana analitički i interpretativno obuhvaća nekoliko tema: problem i multidiskurzivnost pojma tzv. tranzicije, zatim književnokritičku, analitičku i sintetičku obradu četrdesetak proznih djela suvremene hrvatske književnosti, u najvećem broju romana, te problemsko okupljanje i sintetiziranje koje proizlazi iz takvog analitičkog pristupa. Teorijski alati temelje se na široku okviru književne i kulturalne teorije te prizivaju različite modele interdisciplinarnosti. U pristupu književnim tekstovima polazi se od naratologije, u analizi pripovjedačkih pozicija i vremena, da bi se potom problemski otvorile šire teme: prostori, identiteti i mediji, kojima se pristupa različitim kulturalnim teorijama, filozofskim i sociološkim potezima. Takav pristup koji polazi od problematiziranja zaključaka proizašlih iz naratoloških alata podudaran je primjerice pristupu tzv. postklasične naratologije. Autor zatim okuplja i sažima zaključke nastale iz analitičkih poglavlja o pripovijedanju i pripovjedačkim pozicijama, o načinima organiziranja pripovjednog vremena i prostorima u fikciji te o konstrukcijama raznorodnih identitetskih pozicija kao i o temi posredovanja stvarnosti u poglavlju o medijima. Sintetičko združivanje problemskih neksusa otvara mogućnosti za uključivanje novih analitičkih pojmova, klase, posebice srednje klase i ideologije. Uz ovaj model korelacijske interdisciplinarnosti kroz tekst se dosljedno provlači i pozicija književne povijesti s koje se zaključci analiza uklapaju u silnice nacionalne književne povijesti.
Potpisivanje sporazuma o suradnji
Dana 12. srpnja 2018., na inicijativu Odsjeka za kroatistiku, sklopljen je sporazum o znanstvenoj i stručnoj suradnji između Filozofskoga fakulteta u Puli i Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje iz Zagreba. Sporazum su potpisali: prorektorica za upravljanje resursima Sveučilišta u Puli prof. dr. sc Lorena Mošnja Škare, dekanica Filozofskoga fakulteta prof. dr. sc. Klara Buršić-Matijašić te ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje dr. sc. Željko Jozić, viši znanstveni suradnik. Nakon sklapanja sporazuma ravnatelj Instituta dr. sc. Željko Jozić i i znanstvenica s Instituta dr. sc. Milica Mihaljević održali su predavanje "Hrvatski jezik u tisku i na mreži".
.jpeg)
Putovima glagoljaša 8. lipnja 2018.
Prema već dobrome starom običaju, kao što to čine svake godine, tako su i ove, ak. 2017./2018., studenti prve godine kroatistike Filozofskoga fakulteta u Puli posjetili istarske gradiće u sklopu terenske nastave iz kolegija staroslavenskoga jezika. Na tim su kolegijima u dvama semestrima studenti imali priliku transliterirati tekstove na glagoljici i staroj ćirilici, naučiti ponešto o starim glagoljičkim spomenicima i širenju glagoljice na hrvatske prostore te vježbati staroslavensku gramatiku. Na terensku su ih nastavu vodili njihovi nastavnici, prof. dr. sc. Milan Mihaljević te asistentice Ana Mihaljević i Samanta Milotić Bančić.
Iz Pule su krenuli 8. lipnja u ranim jutarnjim satima prema Barbanu. Ondje su posjetili crkvu sv. Antuna pustinjaka i crkvu sv. Jakova apostola. Na zidovima crkava razgledavali su stare freske i tražili stare glagoljičke zapise, grafite koje su uparali popovi glagoljaši u 15. i 16. stoljeću. Studenti su zatim prošetali Barbanom i potražili kuću znamenitoga Barbanca Petra Stankovića, svećenika, polihistora, izumitelja i strastvenoga sakupljača knjiga.
Iz Barbana su zatim krenuli k Plominu, u posjet crkvi sv. Jurja Starijeg, gdje se čuva najstariji glagoljički epigrafski spomenik, Plominski natpis. Plominski je natpis, skriven ispod ovećega osinjaka, otkrio Branko Fučić na pročelju crkve sv. Jurja sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Original se čuva u crkvi, pod ključem, dok je na pročelju, na mjestu izvornoga spomenika, kopija. U župnoj crkvi u Plominu studenti su razgledali staru fresku iz 15. stoljeća, koju je također otkrio Branko Fučić. Freska se nalazi na mjestu nekadašnjega drvenog oltara koji ju skrivao od propadanja i zuba vremena. Na aureolama svetaca Kuzme i Damjana studenti su pročitali njihova imena ispisana glagoljicom.
Na sljedećoj postaji svoga puta studenti su se našli u Grdoselu, u župnoj crkvi Imena Marijina. U toj se novoj crkvi, sagrađenoj na razrušenim temeljima crkve Gospe od Zdravlja iz 17. st., čuva Grdoselski ulomak, a uz taj, jedan od najznačajnijih hrvatskoglagoljskih spomenika, ugrađen u trijumfalni luk svetišta, crkva se diči i modernim glagoljskim spomenicima: mramornim oltarom u obliku glagoljskog slova “g” i propovjedaonicom u obliku glagoljskog slova “s”.
Na njihovu daljnjem putu studentima su se u Draguću, istarskome Hollywoodu, u istraživanju fresaka u crkvama sv. Roka i sv. Elizeja, pridružile i brojne dragućke mačke. Crkvu sv. Roka oslikao je Antun iz Padove, a većina je fresaka u njoj dobro očuvana. Grobljanska crkva sv. Elizeja sagrađena je od kamenih blokova raznih boja te je i poznata po tome koloritu i učahurenoj apsidi.
Iz Draguća su se studenti zaputili u Roč, poznato glagoljaško središte. U crkvi sv. Antuna opata prof. dr. sc. Milan Mihaljević pokazao im je i protumačio Ročki abecedarij iz 1200. godine, upisan u zavjetni križ na zidu crkve. U crkvici sv. Roka studenti su imali priliku vidjeti zidne freske u dvama slojevima, a ispred biste žakna Jurja studentica Matea-Nina Kranjčić pročitala je njegov poznati zapis o pripremi prve tiskane glagoljske knjige, zapisan na marginama Misala kneza Novaka: Vita, Vita! Štampa naša gori gre! (…)
Studenti su zatim nastavili Alejom glagoljaša prema Humu. Kroz Aleju glagoljaša i njezine spomenike studenti su se podsjetili na muke hrvatskih glagoljaša i njihova nastojanja da uvedu slavensko pismo i jezik u bogoslužje. U Humu su se odmorili, ručali te razgledali taj zanimljiv gradić, poznat po tituli „najmanji gradić na svijetu”. U crkvi sv. Jurja pogledali su poznati Humski grafit te pokušali pročitati zapis Šimuna Grebla na kurzivnoj glagoljici. U Humu ih je pri odlasku zatekao pljusak, koji je, nasreću, prestao prije no što su došli u Boljun.
U Boljunu, za koji se smatra da je ime dobio po izvoru Boljunčici, studenti su posjetili Crkvu sv. Kuzme i Damjana te crkvu sv. Jurja. Iza crkve sv. Jurja studentica Anabela Smoković pročitala je zapise o vjenčanjima popova glagoljaša, zapisane u Boljunskim kronikama (16. – 17. st.). Iz Boljuna su studenti krenuli prema Pazu i Gologorici.
Na brijegu iznad Boljunskog polja, kao nekadašnji dio boljunske gospoštije, dočekao ih je Paz. U crkvi sv. Vida studenti su razgledali slikarije Alberta iz Konstanza na dvije oslikane apside: Bogorodicu s djetetom i Prijestolje milosti.
Kao posljednju postaju svojega putovanja studenti su odabrali Gologoricu. Gologorica se spominje u Istarskome razvodu kao jedno od mjesta sastajanja i razvođenja granica među posjedima. Iza župne crkve sv. Petra i Pavla, na istome mjestu na kojemu je Mikula Gologorički stajao kad je 1325. godine zapisao u Istarskome razvodu kako su se gospoda i seljaci okupili kod crkve (neki ispod brijesta, neki ispod smokve), studentica Ana-Marija Duras pročitala je taj zapis.
U kasnim večernjim satima studenti i njihovi nastavnici vratili su se u Pulu, bogatiji za još jedno iskustvo. Izleti po Istri iznimno su važni za studente, između ostaloga i zato što se svake godine na Filozofski fakultet u Puli upisuje sve više studenata iz drugih županija, koji ljepote novoga kraja, njegove glagoljaške, kulturne i umjetničke vrednote, mogu tako još bolje upoznati.
Gostujuće predavanje - dr. sc. Milica Mihaljević, znanstvena savjetnica u trajnome zvanju
U ponedjeljak, 4. lipnja 2018. u 13 sati u Dvorani Slavka Zlatića na Filozofskome fakultetu u Puli održano je gostujuće predavanje dr. sc. Milice Mihaljević, znanstvene savjetnice u trajnome zvanju s Odjela za hrvatski standardni jezik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Predavanje pod naslovom Hrvatski jezični sadržaji na mreži održano je u organizaciji Regionalnog aktiva Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku Pula.
Milica Mihaljević ugledna je hrvatska lingvistica, voditeljica Odjela za hrvatski standardni jezik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, autorica većeg broja knjiga, priručnika i radova iz područja terminologije, leksikologije, standardologije. Autorica je i urednica Školskoga rječnika hrvatskoga jezika, Hrvatskoga pravopisa, Pregleda gramatike hrvatskoga jezika, Hrvatskog terminološkog priručnika ujedno i dobitnica Nagrada Grada Zagreba za izniman rezultat u teorijski utemeljenome radu u promicanju znanosti u prosvjeti.
Gostujuće predavanje - doc. dr. sc. Maja Glušac
U petak, 11. svibnja 2018. u 11 sati u Dvorani Slavka Zlatića na Filozofskome fakultetu u Puli održano je gostujuće predavanje doc. dr. sc. Maje Glušac s Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Osijeku. Predavanje naslovljeno O prilozima u hrvatskom jeziku održano je u organizaciji Katedre za jezik Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Puli i Regionalnog aktiva Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku Pula.
Životopis
Maja Glušac docentica je na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Voditeljica je Katedre za suvremeni hrvatski jezik te sudjeluje u izvođenju nastave obveznih i izbornih kolegija. Kao istraživačica sudjelovala je na projektima Gramatikalizacija u suvremenom hrvatskom standardnom jeziku i Jezik i stil zavičajne periodike. Znanstvenim je istraživanjima usmjerena prema morfosintaksi i leksikologiji hrvatskoga jezika, a osobito normativnim pitanjima suvremenoga hrvatskog jezika i funkcionalnoj stilistici. Autoricom je dviju knjiga: u suautorstvu s prof. Vlastom Rišner 2011. godine objavila je knjigu Kroz mijene i dodire publicističkog stila, a samostalna znanstvena knjiga Vrijeme u jeziku i jezik u vremenu prošla je recenzentski postupak i prihvaćena je za objavljivanje.
Sažetak predavanja
Predavanje naslovljeno O prilozima u hrvatskom jeziku donosi pregled opisa priloga kao vrste riječi u hrvatskoj jezikoslovnoj literaturi. Usporedba različitih opisa priloga u gramatikama, rječnicima i jezičnim savjetnicima pokazuje mnoge neujednačenosti u njihovu opisu, primjerice u određenju priloga kao promjenjivih/nepromjenjivih i suznačnih/samoznačnih riječi, zatim različite značenjske podjele priloga, a problem je i nedovoljno razgraničena granica među vrstama riječi. Poopćavajući, može se zaključiti da je uzrok brojnim neujednačenostima u višefunkcionalnoj naravi priloga zbog koje se u njihovu opisu primjenjuju različiti kriteriji.
Gostujuće predavanje - izv. prof. dr. sc. Jelena Vlašić Duić
Životopis
Jelena Vlašić Duić rođena je 7. srpnja 1973. u Splitu. Nakon osnovne škole u Veloj Luci završila je Prirodoslovno-matematičku gimnaziju i Srednju glazbenu školu u Zagrebu. Diplomski rad iz područja stilistike obranila je 1999. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te stekla zvanje profesorice fonetike i profesorice hrvatskoga jezika i književnosti. Od 1999. do 2003. studirala je Poslijediplomski studij hrvatskoga jezika na Odsjeku za kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je 2003. s radom “Verbalni humor u zbirci Libro Dubaja Marusa Šime Vučetića”, a doktorirala 2009. s radom “Govor u hrvatskome filmu”. Od 2000. zaposlena je kao znanstvena novakinja na projektu Govorna stilistika u pjesničkoj i političkoj komunikaciji, a od 2007. na projektu Govorna stilistika u književnoj i javnoj komunikaciji te je kao asistentica sudjelovala u izvođenju nastave na Odsjeku za fonetiku. Godine 2010. izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje docentice, a 2017. u zvanje izvanredne profesorice za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana fonetika na Odsjeku za fonetiku. Od 1998. do 2008. radila je kao fonetičarka, vanjska suradnica u Službi za jezik i govor Hrvatske televizije. Bila je mentorica u desetak diplomskih radova. Objavila je desetak znanstvenih radova u hrvatskim i inozemnim časopisima. Autorica je knjige „U Abesiniju za fonetičara: govor u hrvatskome filmu“. Sudjelovala je s izlaganjem na dvadesetak domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova.
Sažetak predavanja
Intonacija je prozodijsko sredstvo koje podrazumijeva promjenu visine govornoga tona. Rečenična intonacija može se raščlaniti na manje dijelove, tzv. intonacijske jedinice koje obvezno imaju po jednu intonacijsku jezgru (rečenični naglasak, fokus). U hrvatskome jeziku izjavne i usklične rečenice te upitne rečenice s upitnim riječima najčešće imaju silaznu intonaciju u završnoj intonacijskoj jedinici. Uzlazna intonacija signalizira nezavršnost iskaza i česta je upravo u takvim, nezavršnim intonacijskim jedinicama, u nabrajanju i u pitanjima bez upitne riječi. Ravna intonacija je rijetka, zvuči pjevno, javlja se pozdravima, dječjem hvalisanju i također označava nezavršnost iskaza. Zvučno će se oprimjeriti te tri vrste intonacije, prikazat će se njihova transkripcija i analizirat će se rečenična intonacija u nastupima nekoliko televizijskih govornika u kojima će se oprimjeriti i tzv. patetični luk. Naglasit će se važnost intonacije u govornoj interpretaciji teksta.
IN MEMORIAM
Prof. emeritus dr. sc. Ivan Zoričić
(Pakovo Selo, 26. II. 1937. – Pula, 9. IV. 2018.)
Životopis
U ponedjeljak, 9. travnja 2018. iznenada je preminuo prof. dr. Ivan Zoričić, professor emeritus, cijenjeni i omiljeni sveučilišni profesor, istaknuti znanstvenik, jezikoslovac, dragi kolega, prijatelj, otac, djed…
Prof. emeritus Ivan Zoričić rođen je 26. veljače 1937. u Pakovu Selu kod Drniša. Školovao se najprije u Drnišu, potom završava gimnaziju u Šibeniku, a na Filozofskome fakultetu u Zadru diplomirao je hrvatski jezik i književnost i ruski jezik. Magistrirao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Doktorat iz područje filologije stekao je na tadašnjem Pedagoškom fakultetu u Rijeci obranivši rad „Naglasni odnosi pakovačkoga govora i dubrovačkog poddijalekta u obzoru potreba normativne akcentologije“.
Kratko je radio u srednjoškolskome Centru usmjerenoga obrazovanja, ondje je bio profesor hrvatskoga i ruskoga jezika te zamjenik direktora, a bio je i nastavnik u osnovnoj školi „Neven Kirac“ (danas „Šijana“) te 1970. i njezin direktor.
Na Filozofskom fakultetu u Puli, nekadašnjoj Pedagoškoj akademiji, zaposlen je od 1980. godine (dvije je godine, od 1978. do 1980., bio vanjskim suradnikom). Godine 1988. biran je u zvanje docenta, potkraj 1993. postaje izvanrednim profesorom, a 1999. biran je u zvanje redovitoga profesora. Za njegov izniman znanstveni, stručni i nastavni rad Senat Sveučilišta u Puli, nakon umirovljenja, 2008. godine, dodijelio mu je počasno zvanje professor emeritus te je do samoga kraja izvodio standardnojezične kolegije na Odsjeku za kroatistiku.
Predavao je brojne jezične kolegije, posebice se usmjeravajući ortoepiji i ortografiji, fonetici i fonologiji, morfologiji hrvatskoga jezika, kulturi govorenja i pisanja te pitanjima hrvatskoga jezika u 20. st., s naglaskom na stanje u Istri. Uz njegovu pomoć i mentorstvo stručno su i znanstveno napredovali brojni studenti, doktorandi i suradnici.
Na fakultetu u Puli, uz temeljnu, nastavnu djelatnost, imao niz vodećih funkcija: bio je prodekan za nastavu od 1984. do 1988., zatim prodekan za znanost od 1988. do 1990., dekan od 1994. do 1998., privremeni pročelnik Odjela za humanističke znanosti 2007. te pročelnik Odsjeka za kroatistiku sve do odlaska u mirovinu. Godine 1994. na tadašnjemu Pedagoškom fakultetu ustanovljen je studij kroatistike i ta je godina predstavljala važnu prekretnicu u razvoju visokoškolskog obrazovanja u Puli čemu je uvelike pridonio upravo profesor Zoričić.
Izvan institucije posebice je zapaženo njegovo članstvo u Vijeću za normu hrvatskoga standardnoga jezika, od 2005., koje je utemeljilo tadašnje Ministarstvo znanosti te u Znanstvenome povjerenstvu Nacionalne zaklade za znanost. Bio je i predsjednik Vijeća za knjigu Grada Pule u više navrata. Od obnove Matice hrvatske u Puli sudjelovao je u radu njezina odbora te je na njegov poticaj obnovljen rad Hrvatskoga filološkoga društva.
Utemeljitelj je i do 1998. bio je glavni urednik nakladničkih knjižica Priručnici i Posebna izdanja Pedagoškoga fakulteta u Puli.
Kao znanstvenik prof. Zoričić bio je glavni suradnik na više znanstvenih projekata MZOS-a, a od 2003. bio je glavni istraživač na projektu Hrvatsko standardno naglašavanje u teoriji i praksi.
Objavio je pet knjiga i više desetaka znanstvenih i stručnih radova u brojnim časopisima i zbornicima. Dva su glavna područja njegova znanstvenog i stručnog rada: normativna akcentologija i promicanje hrvatskoga jezika i jezične kulture. Prvomu pripadaju knjige Naglasni odnosi i norma (1990.), Naglasak pridjeva u hrvatskome književnom jeziku (1998.) te je suautor knjige (uz S Vukušića i M. Grasselli Vukušić) pod naslov Naglasak u hrvatskome književnom jeziku (2007.), poznate i kao 4. svezak Akademijine gramatike, opsežnoga i temeljnoga djela hrvatske normativne akcentologije.
Drugo područje njegova zanimanja čine knjige Hrvatski u praksi (1998.) i Tragom jezičnih nedoumica (2004.) te brojni prilozi u različitim javnim priopćajnim sredstvima. U posebnoj rubrici Bilješke o jezičnoj kulturi u Glasu Istre i u Vjesnikovu Jezičnom savjetniku objavio je preko 170 članaka o različitim gramatičkim i pravopisnim pitanjima hrvatskoga jezika. Na Radiopostaji Pula snimio je 80-ak emisija pod skupnim naslovom Hrvatski na našem radiju.
U povodu 75 godina života i 50 godina pedagoškoga i znanstvenoga rada profesora Zoričića Odsjek za kroatistiku u Puli, u čast i zahvalu, posvetio mu je 9. broj časopisa Tabula (2011.).
O profesoru iz suradničkoga kuta
Travanj je, cvijeće se bujno rascvjetalo, i ono cvijeće u Medulinu o kojemu je pisao u oproštaju od supruge Đurđe, i ono u Pakovu Selu o čijoj je prirodi pisao u smiraj života, a kažu da je i Slavonija okupana zelenim i cvjetnim livadama, kao i ljeti 60-ih godina kad se naš profesor ondje oženio. Procvjetala je i magnolija u Puli, ispred naše zgrade, u koju je zadivljeno gledao svakoga četvrtka s prozora našega zajedničkoga kabineta … nakon što bi tiho, uspravno i polagano ušetao, veselo i nasmijano pozdravio, odložio smeđu kožnatu torbu i objesio kaput ili jaknu na vješalici pored prozora. Naslonjen na prozor često je započinjao razgovor o nekim davnim, a njemu tako jasnim i bistrim događajima, u prepletu osobnoga i profesionalnoga, kao vrelo znanja što izranja i preplavljuje nas, bogati, smiruje. Takav je bio naš profesor.
I prošloga je četvrtka tako bilo, razgovarali smo o naglasnome priručniku za koji mi je prije dva tjedna napisao recenziju, o otvorenim pitanjima naglasne norme kojima je pristupao široko i otvoreno, uzimljući sve u obzir, ništa ne ispuštajući i ne previdjevši. Prošli je mjeseci napisao i recenziju rada prof. Vukušića za Senjski zbornik. I tim recenzijama kao da se oprostio od znanstvene djelatnosti, i zaključio bavljenje naglasnom normom, koju je s prof. Vukušićem, toliko duboko i ustrajno znanstvenim putem tabao da su im radovi i pristupi postali prepoznatljivi kao pulska akcentološka škola, a onda sav teret nezahvalnih područja, kao što su akcentologija i pravopisna norma, prepustio je svojim asistentima, nesebično i poticajno, vidjevši u nama pregaoce i uzdanice, kako nam je počesto iskreno i očinski govorio. Izgubili smo sugovornika koji nam je dopuštao da mu se i ljudski približi te oslonac koji je pomagao da se u vrtloženju života svemu pristupa razumno. Teško je ukratko oslikati sve ono što je prof. Zoričić među nama predstavljao, veličinom svoga uma i osobe – otvorena srdačnost nadopunjena bistrinom njegovih pogleda na život i rad.
U znanosti je prof. Zoričić uspio u dvome: približiti jezik i znanost o jeziku širemu čitateljstvu, u svojim savjetničkim radovima kojima je širio jezičnu kulturu, te učiniti primamljivom i jasnom akcentologiju, stilski diferencirajući sve ono dvojbeno što je priječilo dotad da se norma ustali. Traganje za jezičnim nedoumicama i osluškivanje hrvatskoga u praksi te predano bavljenje naglasnom normom zaokupljalo je našega profesora cijeli radni vijek.
Za njim su brojni jezikoslovni znanstveni radovi, studije, referati, članci, dva jezična savjetnika, dvije vrijedne knjige o naglasku te veliko djelo o hrvatskome standardnom naglašavanju (u suautorstvu s profesorima Stjepanom Vukušićem i Marijom Grasselli Vukušić), koje je i temeljna literatura na svim kroatistikama. Profesor Zoričić pripada skupini suvremenih jezikoslovaca koji gipkije gledaju na autonomiju standarda i standardizaciju. Da je profesor prije svega bio akcentolog svjedoče i svi drugi njegovi radovi, u kojima se doticao svih jezikoslovnih razina, naime skladno je naglasne teme utkao u sve čime se bavio, popularizirajući jezičnu kulturu, spretno i vješto pomirujući znanstveno i stručno, a to ne ide svakome od ruke, samo rijetkima. Njegovi savjetnici Tragom jezičnih nedoumica i Hrvatski u praksi jedinstveni su ne samo po sadržaju i probirom tema nego prije svega po stilu, prepoznatljivome i prihvatljivome svakome koga zanima jezik, znatiželjniku koji tek osluškuje i pita se, a i onim a kojima je jezik profesijom.
Njegove su riječi bile drage, mile, dobrostive, meke, ljubazne, tihe, mudre, zlatouste, i u knjigama i u javnome obraćanju. Čitatelja i slušatelja darivao je bogatstvom i elegancijom izraza, domišljatošću tema i primjera i nadasve glatkoćom i pitkošću teksta.
Kolika je bila širina njegova zanimanja svjedoči upravo ono posljednje što je ispisivao na svome računalu, a sezalo je mnogo dalje od znanosti, vraćalo se iskonu i njegovim korijenima. Naime, pisao je crtice iz djetinjstva, svakodnevno ih je nizao odmarajući se od svakodnevice, vraćajući se svome kraju, duboko u mislima.
U našim će mislima profesor i dalje živjeti, odužiti mu se valja time da nastavimo u znanosti gdje je stao, produbimo do čega je prodro i prenosimo ono što je misaono i riječima bogato oblikovao. Hvala mu!
Blaženka Martinović
Ivan Zoričić
Priča o košteli
(iz rukopisne ostavštine)
Na blagoj uzvišici uz pojatu raslo je ogromno stablo koštele (koprivića, ladonje). Ja ju pamtim po dvoma. Prvo, njezino deblo bilo je pri dnu toliko debelo da ga ni dvojica muškaraca ne bi mogla obgrliti. I, drugo, imala je bujnu i široku krošnju koja je usred najvećih ljetnih vrućina pružala ugodnu hladovinu za sve ukućane i pridošlice. U njezinu hladu za toplijih dana sjedili bi najčešće na travi ukućani i razgovarali, dok bi sa zapada pirkao lagan i osvježavajući povjetarac. U popodnevnim satima negdje oko 5 sati kretalo se za poslom, izgonilo blago na ispašu.
Ta je koštela predstavljala pravi izazov za nas djecu, ali i za roditelje. I to zbog njezinih plodova, crnih slatkih bobica. Svako proljeće ona bi bujno prolistala, a malo zatim na zelenim mladicama stali bi se javljati grozdovi plodova. Spočetka to su bile sitne zelene bobice čiji su rast i bubrenje djeca sa znatiželjom pratila. Negdje na početku ljeta zelene bobice počele bi mijenjati boju u rumenkastu pa u crnu. Čim bi stale rudjeti, mi bismo se djeca počeli penjati na stablo i brati redom grozdiće na nižim granama. I tu je počinjala briga roditelja da se koje dijete ne sklizne i padne na tlo s nekoliko metara visine. Naravno, to je uvijek išlo uz viku i uvjeravanja. No prava su iskušenja tek slijedila. Nakon što su djeca „obrstila“ one niže grane, na onima najvišima pri samom vrhu ostajali bi najveći grozdići s najsočnijim crnim plodovima. A do njih nije mogao stići svatko. Sjećam se tako da je jednog ljeta na jednoj od desetak dugačkih grana na samom njezinu kraju ostalo dosta plodova u koje smo svi često zagledali. I ja sam odlučio da se uzverem do njih. Teškoća je bila u tome da je taj ogranak bio dugačak 7-8 metara, ali potpuno gol, tj. nije imao postrance grana pa se do kraja moglo stići samo pužući potrbuške. Ipak sam nekako dopuzao, pobrao bobice, ali trebalo se na isti način vratiti. Samo sada je puzanje bilo natraške, tako da točno ne vidiš kako ideš, a samo neznatno skretanje lijevo ili desno moglo je značiti da gubiš ravnotežu i padaš. I tad je nastala panika. Okupili su se svi koji su toga časa bili kod kuće, promatrali i davali savjete kako se sigurno vratiti. Ni sam ne znam kako, uspio sam se dočepati debla i čvrstog tla, silno uplašen, ali i zadovoljan što je sve sretno završilo.
2017.
O Deklaraciji kao jezičnome, povijesnome, političkome i kulturološkome dokumentu
175 obljetnica Matice hrvatske i 50 godina Deklaracije
17. ožujka 2017.
2016.
Imati i(li) biti - ogled o predikatnoj posvojnosti
U srijedu, 23. ožujka 2016. u 11: 30 u dv. 17 održano je gostujuće predavanje izv. prof. dr. sc. Branka Kune s Filozofskoga fakulteta u Osijeku.
Izv. prof. dr. sc. Branko Kuna, nakon završenog studija u Osijeku, započeo je 1991. raditi na Hrvatskom radiju kao lektor. Poslijediplomski studij opće lingvistike završio u Zagrebu gdje je i doktorirao 2003. s temom Atributni genitiv u hrvatskome standardnom jeziku. Od 1997. zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Osijeku gdje predaje Teoriju jezika, Tvorbu riječi u hrvatskom jeziku te Pragmalingvistiku na predidplomskom i diplomskom studiju, a Generativnu gramatiku, Sintaksu i Lingvistiku javne komunikacije na doktorskom studiju. Pokretač je znanstvenoga skupa Hrvatski sintaktički dani. Do sada je napisao više od 50 znanstvenih radova iz područja morfosintakse i pragmalingvistike, uredio je 5 knjiga, a 2012. objavio je monografiju Predikatna i vanjska posvojnost u hrvatskom jeziku. Voditelj je Katedre za hrvatski jezik i jezikoslovlje te član uredništva časopisa Jezikoslovlje.
Sažetak predavanja: Imati i(li) biti - ogled o predikatnoj posvojnosti
Imanje i posjedovanje sastavni su dio čovjekova iskustva, odnosno postojanja. Posvojnost je intuitivan pojam, nastaje na temeljnom modelu koji uključuje dvojčani odnos između posjednika (posesora) i posjedovanog (posesuma). Ujedno ona je i društveni i (bio)kulturni pojam jer su se zajedno s razvojem vlasništva razvijala mijenjala sredstva njezina ujezičenja. U izlaganju se polazi od postavke kako posvojnost ne treba poistovjetiti s ustaljenim posvojnim konstrukcijama jer one mogu označivati i druge semantičke kategorije, tako posvojni pridjevi mogu imati kvalitativno značenje (Pavlovljev refleks), a „tipičnim“ posvojnim glagolom imati izriču se i značenja egzistencije (U Sahari ima života) te empatije (Imaš piva u hladnjaku, posluži se). Postoje dva univerzalna glagola za izražavanje predikatne posvojnosti i s obzirom na to koji prevladava svi se jezici dijele u habeo-jezike (imati) i esse-jezike (biti). Hrvatski ih podjednako oba rabi. U predavanju će biti riječi i o drugim posvojnim glagolima, posebice o glagolu pripadati, te se navode brojne semantičke, sintaktičke i pragmatičke implikacije njihove uporabe.
Zbornik radova u povodu 20 godina Odsjeka za kroatistiku u Puli
U Danima hrvatskoga jezika, 17. ožujka 2016. u 12 sati u Svečanoj dvorani "Tone Peruško" predstavljeno je posebno izdanje Tabule, br. 13, sv. 1 - Zbornik radova u povodu 20 godina Odsjeka za kroatistiku u Puli.
Tabulu su predstavili: prof. dr. sc. Klara Buršić Matijašić, glavna urednica; prof. em. Ivan Zoričić te urednici broja doc. dr. sc. Blaženka Martinović i doc. dr. sc. Daniel Mikulaco.
Hrvatski u socijalističkoj Jugoslaviji. Jezik, identitet i politika
U ponedjeljak, 25. siječnja 2016. u 13 sati u dv. 18 na Filozofskome fakultetu u Puli održano je gostujuće predavanje na temu Hrvatski u socijalističkoj Jugoslaviji. Jezik, identitet i politika izv. prof. dr. sc. Krešimira Mićanovića s Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.
Krešimir Mićanović izvanredni je profesor pri Katedri za hrvatski standardni jezik na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Sudjelovao je u nizu znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu. Objavio tridesetak znanstvenih i stručnih radova u periodici, u domaćim i inozemnim zbornicima te monografiju Hrvatski s naglaskom: standard i jezični varijeteti (2006, 2008) i priručnik Hrvatski pravopis (2007, 2008, u suautorstvu s L. Badurina i I. Markovićem). Od 2009. do 2014. bio je voditelj Zagrebačke slavističke škole. Član je Komisije za standardne jezike pri Međunarodnom slavističkom komitetu. Glavna su područja njegova znanstvena interesa standardologija, jezična politika i povijest hrvatskoga jezičnog standarda.
Sažetak predavanja: Jezičnopolitička problematika u jugoslavenskom razdoblju (1945–1990) obuhvaća tri područja: status jezika nacionalnih manjina („narodnosti“), status makedonskoga i slovenskoga jezika te jezično pitanje Hrvata i Srba, (potom Crnogoraca i Muslimana), koje je nerijetko vrednovano kao prvorazredni kulturni i politički problem u višenacionalnoj i višejezičnoj jugoslavenskoj federaciji. U predavanju će se izložiti opći jezičnopolitički kontekst te razložiti hrvatsko jezično pitanje. Pozornost će biti, u prvome dijelu, usmjerena na Novosadski dogovor (1954) te na 1960-e kada su se intenzivirale polemičke rasprave između hrvatskih i srpskih filologa prouzročene različitim interpretiranjem teksta novosadskih zaključaka te njegovim učincima na standardnojezičnu praksu. U drugom dijelu predavanja prikazat će razdoblje 1970-ih i 1980-ih u kojemu su hrvatski filolozi objavili nekoliko temeljnih priručnika učvršćujući autonomnu poziciju u oblikovanju vlastitoga jezičnog standarda.
2015.
Interkulturalno i glokalno: nacionalna filologija i kroatistika
U ponedjeljak, 7. prosinca 2015. održano je predavanje izv. prof. dr. sc. Lea Rafolta "Interkulturalno i glokalno: nacionalna filologija i kroatistika"
Dr. sc. Leo Rafolt izvanredni je profesor Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Glavna područja njegova interesa: komparativna povijest drame i kazališta, književna antropologija i teorija književne historiografije.
Autor je triju znanstvenih knjiga, priređivač jedne antologije, urednik jednog dvotomnog leksikona i velikog broja poglavlja u znanstvenim knjigama i znanstvenih radova.
Kao gostujući predavač boravio je na mnogim stranim sveučilištima, u Washingtonu, Ljubljani, Katovicama, Vroclavu, Sosnoviecu, Parizu, Rimu, Tokiju, Osaki i Sapporu.
Za svoj rad dobio je nekoliko nagrada: Državnu nagradu za znanost za 2008. godinu, Godišnju nagradu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za 2009. godinu i Nagradu "Judita" za 2009. godinu.
20 godina kroatistike u Puli 2014./2015.
Gostujuće predavanje prof. dr. sc. Ive Pranjkovića
Odsjek za kroatistiku Sveučilišta Jurja Dobrile u povodu obilježavanja 20 godina kroatistike u Puli ugostio je prof. dr. sc. Ivu Pranjkovića, redovitoga profesora s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.
Predavanje pod naslovom GRAMATIKA „MALIH RIJEČI“ prof. dr. sc. Ive Pranjkovića održalo se u utorak, 20. siječnja 2015. u 10 sati u Svečanoj dvorani „Tone Peruško“, Ronjgova 1. Pozivnicu pogledajte OVDJE.
Predstavljanje knjige Blaženke Martinović
Predstavljanje knjige Na putu do naglasne norme - oprimjereno imenicama autorice Blaženke Martinović održalo se u ponedjeljak, 19. siječnja 2015. u 17 sati u Svečanoj dvorani "Tone Peruško", Ronjgova 1. Pozivnicu preuzmite OVDJE.
2014.
Predstavljanje knjige Valnee Delbianco i Sanje Roić
Predstavljanje knjige "Razumjeti drugoga" autorica Valnee Delbianco i Sanje Roić održano je 8. prosinca 2014. u 12 sati u Svečanoj dvorani "Tone Peruško" Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Ronjgova 1. Pozivnica je bila dostupna ovdje.
