Nina Pokupić, studentica 3. godine kroatistike i anglistike 

Od različitih naslova što sam ih pročitala u zadnje vrijeme posebno su me se dojmili oni koji se nalaze na sjecištu filozofije i psihologije. Jedna od knjiga koja su me oduševile tako je i Ponoćna knjižnica autora Matta Haiga. U središtu priče je Nora Seed, depresivna žena koja nakon pokušaja samoubojstva ulazi u simboličnu knjižnicu između života i smrti. Svaka knjiga u toj knjižnici predstavlja priliku da iskusimo neki od života koji smo mogli živjeti, dajući nam mogućnost da možemo vidjeti kako bi to bilo da smo u nekim trenutcima donijeli neke druge odluke. 

To pitanje odnosa između pojedinca i svijeta koji ga oblikuje u središtu je kultnog romana Stranac Alberta Camusa u kojem Meursaultova ravnodušnost ne funkcionira samo kao osobina lika, nego kao radikalno odbijanje prihvaćanja društvenih očekivanja. Njegov čin, kao i reakcija društva koja slijedi, razotkrivaju koliko je potreba za smislom i moralnim poretkom zapravo konstrukt koji se nameće pojedincu, često neovisno o njegovu unutarnjem iskustvu.  Slična napetost između unutarnjeg i vanjskog svijeta dodatno se produbljuje u Zločinu i kazni  Fjodora Dostojevskog u kojem Raskoljnikov pokušava racionalizirati vlastiti zločin kao čin koji nadilazi uobičajene moralne granice. Međutim, ono što slijedi nije potvrda njegove teorije, nego postupno urušavanje pod teretom savjesti, čime se otvara pitanje može li se pojedinac uopće izdvojiti iz moralnog okvira društva, a da pritom ne izgubi sebe.

U tom kontekstu se može izdvajiti roman Tajna povijest Donne Tart koji kroz priču o Richardu Papenu i zatvorenoj skupini studenata klasične filologije istražuje koliko fascinacija znanjem, ljepotom i idejom iznimnosti može dovesti do moralnog udaljavanja od stvarnosti. Ubojstvo koje počine ne djeluje kao iznimka, nego kao posljedica sustava vrijednosti koji postupno briše granice odgovornosti. Roman tako otvara pitanje pripadanja, ali i načina na koji se zločin može racionalizirati unutar zatvorenog intelektualnog kruga.

S druge strane, knjiga Ahilejeva pjesma Madaline Miller pomiče fokus s društvenih struktura na intimniji prostor odnosa, ali i dalje zadržava pitanje sudbine i izbora. Kroz odnos Patrokla i Ahileja otvara se prostor za promišljanje o ljubavi, prolaznosti i težnji za besmrtnošću, dok mitološki okvir postaje način razumijevanja ljudskih iskustava na dubljoj razini. 

Otok nestalih stabala Elif Shafak posebno me pak oduševio svojom slojevitošću. U središtu je zabranjena ljubav Defne (Turkinja) i Kostasa (Grka) 1974. na Cipru tijekom sukoba. Roman istražuje identitet, traume migracije i obnovu kroz višestruke vremenske linije. Ta napetost između osobnog i povijesnog prirodno vodi prema granicama identiteta i društvenih granica. 

Kao studentica anglistike posebno se također posvećujem klasičnim djelima engleske književnosti u kojima se naizgled jednostavne društvene situacije pretvaraju u složene analize identiteta, položaja pojedinca i mehanizma društvenih očekivanja. U tom smislu roman Ponos i predrasude Jane Austen zauzima posebno mjesto jer kroz priču o Elizabeth i Darcyju istražuje kako ljubavni odnos, tako i načine kojima se predodžbe o drugima oblikuju pod utjecajem klase, odgoja i društvenih normi. Ta igra predrasuda i očekivanja vodi i prema Životinjskoj farmi Georgea Orwella, tekstu u kojem se moć i manipulacija jezika razobličuju kao snažno sredstvo društvene kontrole. Roman produbljuje napetost između idealizma i moći, a alegorijsko aludiranje na staljinizam otvara pitanje kako se utopije pretvaraju u tiranije kroz jezične manipulacije. Slična analiza moći nastavlja se u Izabranim pismima, djelu francuskoga klasika Émilea Zole koje promiče ideju o intelektualcu i snazi njegova javna djelovanja. U taj niz promišljanja o društvu, njegovoj uvjetovanosti i nestabilnosti stvarnosti uopće uklapa se na izvjestan način i Pad kuće Usher Edgara Allana Poea, djelo u kojem se postupni kolaps jedne obitelji i njihova izoliranog doma pretvara u simbolički prikaz urušavanja uma i percepcije. Granica između unutarnjeg i vanjskog svijeta postupno tu nestaje, a završni pad kuće u jezero mi je zaokružio dojam potpunog raspada identiteta, tijela i prostora.