Marta Lijić, studentica 3. godine kroatistike i talijanistike 

Kao studentica treće godine kroatistike i talijanistike, svakodnevno sam okružena knjigama. Čitam mnogo, kako stručnu literaturu, tako i beletristiku koju biram po nekim svojim interesima i sklonostima. Stoga kad god me netko pita za književnu preporuku, moja je prva asocijacija Kristian Novak. Cijenim ga zbog njegove iznimne književne vještine, ali i zbog načina na koji u svojim djelima obrađuje važne i slojevite teme. Knjiga koju nipošto ne mogu zaboraviti jest Ciganin, ali najljepši, roman koji se dotiče raznih predrasuda i stereotipa za koje smatram nažalost iznimno živima u našoj društvenoj sredini. Roman usto odlikuje bogat visoko emocionalan, a opet ne patetičan način pripovijedanja, dok je nezaobilazan dio knjige njezina dijalektalnost. No, osim Ciganina ne mogu ne spomenuti i druge Novakove knjige, prije svega knjige Črna mati zemla i Slučaj vlastite pogibelji.

Jedna od knjiga na koju sam sasvim slučajno naišla na nekom forumu, a koja me odmah zainteresirala, knjiga je Fiumanski, opet lažeš Vida Barića. Zbirka satiričnih priča koja prati izvjesnog novinara na putu od društvenog ruba do slave i uspjeha, začinjena neodoljivim humorističnih opisima novinarskog posla. A kako žanrovski dosta vrludam, tako mi je jedno od dražih djela Gogoljeva Kabanica, knjiga za koju smatram da bi ju svatko trebao pročitati barem jednom u životu. Iako sam ju više puta čitala u sklopu lektirnih naslova, i u slobodno sam vrijeme posezala za njom. A ono što mi se kod Gogolja toliko sviđa, njegova je sklonost običnom malom čovjeku. Oblikovanju kakva idealiziranog književnog junaka kod Gogolja mjesta jednostavno nema.

Kad smo već kod klasika, ne mogu ne spomenuti Zločin i kaznu Fjodora M. Dostojevskog. Kanonsko djelo svjetske književnosti koje i u mojem osobnom čitateljskom svijetu zauzima krunsko mjesto. Uvijek aktualno i uvijek provocirajuće djelo sa svojom problematizacijom ljudske prirode. Od klasika tu je Jane Austin, sa svojim romanom Ponos i predrasude. Sjajan prikaz aristokratske Engleske 19. stoljeća, obiteljskih druženja i nesuglasica, ljubavnih dilema i društvenih očekivanja. Za sve koji vole suvremene “ljubiće”, stoga toplo preporučujem i bezvremenu Jane Austen.

Posve suprotno tome, tu je i Zelena milja Stephena Kinga. Nezaobilazno djelo za svakoga tko voli horor ili triler. Iznimno napeta fabula, roman koji se doslovno ne ispušta iz ruku. Pročitala sam ga toliko brzo da nisam ni uočila brzinu kojom se krećem po stranicama, a opet mi iz vida nije izmaknuo niti jedan detalj te napete priče o osuđeniku kojega hodanje po „zelenoj milji“ vodi prema električnoj stolici.

Od kraćih, ali izrazito dojmljivih djela, istaknula bih i The Hole Hiroko Oyamade. Neobično i začudno djelo koje čitatelja lako navede na preispitivanje stvarnosti. Ekstravagantna junakinja, mistoriozna astmosfera glavne su osobine tog zanimljivog štiva. Za razliku od horora, fantasy nije moj omiljeni žanr. Što ne znači da nije bio. Zapravo serijal Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu Ransoma Riggsa pratio me u čitavom mom odrastanju. Sjajna radnja, zanimljivi likovi, stare fotografije koje otkrivaju različite čudnovate i svakodnevnom iskustvu neviđene svjetove. Sve mi je to kao djetetu bilo upravo fascinantno.  

No fascinacija knjigama nije obilježila samo moje djetinjstvo, nego me prati i danas. Od prvih slikovnica i kratkih bajki do knjiga koje čitam sada, kao studentica književnosti, čitanje mi je pomagalo razumjeti svijet, druge ljude, ali i samu sebe. Upravo zato ove naslove iskreno preporučujem, knjige su to koje za mene nisu bile tek lektirna obveza ili oblik razonode, nego važan dio mog osobnog i čitateljskog sazrijevanja. Nadam se da će među njima i neki drugi čitatelj ili čitateljica pronaći knjigu koja će ih jednako snažno dotaknuti.