Od 13. do 15. lipnja u Osijeku je održan 38. međunarodni znanstveni skup Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku pod nazivom Jezik u doba globalizacije. Ondje je sudjelovala i prof. dr. sc. Blaženka Martinović dvama istraživanjima: u suautorstvu s M. Maslać Rodno osjetljiv, neutralan i uključiv hrvatski jezik te u suautorstvu s M. Matešić, E. Pletikos Olof i J. Vlašić Duić Varijetetnost hrvatskoga standardnog govora u kontekstu velikih gradova.

U prvome istraživanju pojašnjavaju se pojmovi osjetljiv, neutralan i uključiv jezik koji se upotrebljavaju u različitim značenjima, ovisno o tome je li usmjeren na (ne)isticanje roda u komunikaciji ili na komunikaciju koja se ne tiče samo rodnih identiteta. Takav je jezik neseksistički, rodno nediskriminirajuć, nepreferentan i uključiv za sve, bez pristranosti, ponižavanja ili različitih stereotipa (rodnih, rasnih, vjerskih, etničkih, dobnih i sl.) u komunikaciji. Rodno neutralan i rodno osjetljiv jezik zahtijevaju i različita jezična rješenja koja u gramatičkim jezicima, kao što je hrvatski, nisu jednostavna, a još uvijek ni ujednačena u praksi. Pitanje oslovljavanja binarnih i nebinarnih osoba posebice se usložnjava uzme li se u obzir i govorena realizacija jezika u kojoj se napisani tekst, u duhu osjetljivoga jezika, ne ostvaruje spontano i fluentno. U istraživanju se krenulo od teze da uključiv jezik, koji podrazumijeva i neutralnost i osjetljivost, ne perpetuira binarnost kao normu samo onda ako se koristi oblicima koji znače „osobu“, bezličnim oblicima, zatim oblicima za množinu i zbirnost, oblikom pridjeva umjesto genitiva imenica te oblicima koji su za direktno obraćanje. Ono što i dalje razdvaja uzus i kodeks jest neprihvaćanje generičnosti jednoga gramatičkoga roda kod dijela govornika hrvatskoga jezika, smatrajući ga preferentnim, a onda i izjednačivanje gramatičkoga i referencijalnoga roda.

U središtu je drugoga zanimanja hrvatski standardni jezik u ustima Riječana, Osječana, Splićana i Zagrepčana – pri čemu se parafrazira Škarića (2001) kada govori o ostvaraju lingua stocava in bocca croata, što je pak njegova parafraza odredbe za talijanski standard (tj. lingua toscana in bocca romana). Drugim riječima, u motrištu su govorni ostvaraji koji se pojavljuju u standardnom govoru govornika iz velikih gradova u Hrvatskoj, i to onome koji nije spontan, nego je oslonjen na glasno čitanje teksta na hrvatskome standardnom jeziku. Na temelju rezultata zaključuje se da 1) udarni naglasni sustav nije predstavljao procjeniteljima zapreku da takav govor smatraju standardnim te da je na djelu 2) potpuna ravnopravnost standardnoga govora s udarnim naglasnim sustavom u odnosu na onaj s visinskim sustavom.

Više o znanstvenome skupu na poveznici OVDJE.