U Zagrebu je, u knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 4. i 5. prosinca 2024. održan Znanstveno-stručni skup "Budućnost hrvatske jezične politike" u organizaciji Odbora za normu hrvatskoga standardnog jezika HAZU-a. Suorganizatori skupa bili su Matica hrvatska i Hrvatski nacionalni konzorcij istraživačke infrastrukture CLARIN ERIC. Na skup su bili pozvani članovi Vijeća za hrvatski jezik, među kojima je izlagala i prof. dr. sc. Blaženka Martinović s Filozofskoga fakulteta u Puli o suvremenoj naglasnoj normi u svjetlu jezične politike, koju Vijeće treba predložiti Vladi.

Hrvatski jezik u procesu standardizacije, odabirom novoštokavske osnovice, normiran je kao jezik s visinskim naglasnim sustavom (s četirima različitim naglascima i zanaglasnom dužinom). No osim visinskoga naglasnog sustava u javnome govoru (su)postoji i udarni naglasni sustav (s udarnim (dinamičkim) naglaskom). Udarni naglasni sustav veže se za govore na području čakavskoga i kajkavskoga narječja, i to pretežito gradske govore. Unutar obaju sustava postoje varijante izgovora te se unutrašnjim migracijama govornika pojavljuje i treći naglasni sustav tzv. miješni ili prijelazni koji nastaje miješanjem obilježja visinskoga i udarnoga sustava (Martinović i sur., 2021; Martinović i sur., 2024; Matešić i sur., 2024). Svi se ti sustavi ostvaruju u javnoj komunikaciji hrvatskim standardnim jezikom (govorom).

Istraživanja standardnojezične naglasne varijantnosti (mjesta, tona i trajanja naglaska) na velikom broju sudionika (600 riješenih anketnih upitnika) pokazala su da slušači daju prednost govoru s normativnim mjestom, tj. pomaknutim novoštokavskim mjestima naglaska prema govornim realizacijama tekstova, te govoru s udarnim naglasnim sustavom (sjeverne regije i zapadne regije) u osobinama tona i trajanja (Matešić i sur., 2024). U izgovoru se teksta (s razlikom ostvaraja tona i trajanja naglasaka), dakle, govornici s udarnim naglasnim sustavom (oni iz Zagreba i iz Rijeke) perpcipiraju u znatno većoj mjeri standardnima i manje regionalno obilježenima od govornika s visinskim naglasnim sustavom (iz Splita i Osijeka).

S ciljem stabilizacije naglasne norme, najnestabilnije norme, u budućoj kodifikaciji bilo bi poželjno imati u vidu stavove prema naglascima i naglasnim sustavima (visinskome i udarnome). Jezičnim planiranjem kojim bi se uzeli u obzir stavovi govornika, varijantnost unutar visinskoga sustava te supostojanje više naglasnih sustava kojim govore obrazovani, kompetentni govornici hrvatskoga jezika postigao bi se konvergentan odnos uzusa i kodeksa te mogućnost ovladavanja  standardnim izgovorom.

Više o skupu čitajte na stranicama Akademije.

Program skupa i sažetci.