O pozvanome predavanju:

Rodno neutralna i rodno osjetljiva komunikacija na hrvatskome jeziku
Uključiva komunikacija, produkt uključive komunikacijske politike, ona je komunikacija koja čini vidljivim sve govornike unutar jedne jezične zajednice te ona koja nije seksistička, preferentna i diskriminirajuća. Jezik je, naime, uvijek odraz stavova i norma unutar društvene zajednice, ali je i alat društvenoga aktivizma. S tendencijom dosezanja ravnopravnosti u društvu te podizanja svijesti o tome da ponašanje utječe na jezik i da jezik utječe na naše ponašanje u novije se vrijeme objavljuju smjernice i upute za uključivu komunikaciju, posebice u tijelima Europske unije. Uključiva je komunikacija krovni termin koji pokriva dva tipa komunikacije kojima ćemo se baviti u izlaganju: rodno neutralan jezik (engl. gender-neutral / gender blind language), koji se upotrebljava ako se misli na ljude općenito, i rodno osjetljiv jezik (engl. gender-sensitive language), koji se potrebljava ako se misli na određenu, konkretnu skupinu (usp. European Institute for Gender Equality, 2019). Ono što nedostaje za hrvatski jezik jest preporuka kada se koji upotrebljava i kako se upotrebljava svaki od tih tipova komunikacije, čime bi se razriješila sadašnja otvorena pitanja nediskriminirajuće komunikacije na hrvatskome jeziku te bi se stabilizirale jezična norma i uporaba. Na primjeru hrvatskoga jezika pokazujemo koji su izazovi jezika s gramatičkim rodovima kada je posrijedi osjetljiva komunikacija za sve (rodne) identitete, ali i koja su otvorena pitanja kada su posrijedi strategije za neutralnu komunikaciju. Jaz između gramatičkih uputa i društveno-jezičnoga aktivizma vidljiv je u različitim smjernicama za uključivu komunikaciju koje favoriziranje jednoga (generičkog) roda (nad drugim rodovima) definiraju rodno preferentnim, a time i isključivim i negativnim (npr. Građani se obavještavaju...). Rodno neutralnim se jezikom u takvim smjernicama smatra svako obraćanje bez referencija na žene ili muškarce (npr. Građanstvo se obavještava...). Tako opisan rodno neutralan jezik na primjeru hrvatskoga ne daje dovoljno imeničkoga korpusa da bi se sve moglo izreći, a negira i polisemičnost imenica muškoga roda u mocijskome paru, tj. zadire u gramatičku i leksičku normu. Rodno osjetljiv jezik, kako se danas opisuje u većini pravilnika, smjernica ili preporuka, ne iskazuje potpunu jednakost svih rodova, naime koncentrira se samo na dva roda (npr. Građani i građanke se obavještavaju…). Rodno osjetljiv jezik podrazumijevao bi i žene, i muškarci, i osobe koje ne ulaze u binarnu rodnu kategorizaciju. Preporuke tijela Europske unije usmjerene su jezičnoj politici, i to na makrorazini, pa se i kreatorima zakona i politike preporučuje upotrebljavati rodno osjetljiv jezik s ciljem osvješćivanja rodne ravnopravnosti i društvenoga aktivizma. Različite jezične prakse u javnome diskursu, pa i u akademskome i među jezikoslovcima, pokazuju da se generična uporaba jednoga gramatičkoga roda ne drži općeprihvaćenom praksom neutralnoga komuniciranja. Negiranjem generičnosti jednoga gramatičkog roda ukorijenila se rodna binarnost pa se umjesto ranije preferentnosti jednoga roda u jeziku pojavila preferentnost dvaju rodova pred ostalima. U jezičnoj praksi nebinarnih osoba ustalilo se dvoje: jezično rješenje koje dva roda prikazuje kao krajnje točke između kojih se smještaju svi ostali identiteti (donjom crtom: učitelj_ica) ili se pak (u duhu kvir feminizma) dekonstruira rod jezičnom inovativnošću i individualnim rješenjima, afirmirajući tezu o jeziku kao prostoru slobode. U okviru feminističke lingvistike mogu se pratiti dva pravca istraživanja i djelovanja: jezik žena (i njihov položaj u jeziku) te jezik TIRV (transrodnih, interspolnih i rodno varijantnih) osoba (i njihov položaj u jeziku). Rezultati dvaju istraživanja provedenih 2024. i 2025., u suradnji s udrugom Proces (pulskom organizacijom civilnoga društva za promociju, razvijanje i unapređenje kvir kulture i LGBTIQ+ osoba), anketiranja nebinarnih osoba i diskusije fokus-skupine; zatim rezultati mrežnoga anketiranja žena o jeziku kojim se služe te, na koncu, rezultati analiza tekstova administrativnoga stila (zakonodavnih propisa) pokazuju različite strategije za postizanje uključive komunikacije. Budući da rezultati pokazuju različite pristupe, a govornici i institucije očekuju smjernice za komunikaciju koja će biti nediskriminirajuća i uključiva, pred jezikoslovcima je izazov koje rješenje ponuditi za jezik s gramatičkim rodovima. Razlučivanje rodno neutralne komunikacije od rodno osjetljive uz preporuku uporabe (gdje i kako) može biti jedno od rješenja za uključivu komunikaciju na hrvatskome jeziku, koja bi trebala postati dijelom hrvatske jezične politike i sustavnoga jezičnog planiranja.

Knjigu sažetaka potražite na stranicama Društva.