Knjiga je dijelom i znanstveni prinos novim pogledima na naglasnu normu te se u njoj oslikava izgovorna stvarnost ne samo propisanoga visinskoga sustava nego se donose i ostvaraji udarnoga naglasnog sustava, koje ostvaruju kompetentni, obrazovani govornici. Donosi se i poglavlje o akutu i rečeničnoj intonaciji. Naglasni se sustav prikazuje u svojoj raslojenosti i varijetetnosti, naime ozvučeni su, pored spikerskih ostvaraja, i različiti izgovorni regiolekti i urbanolekti.

"Naslov priručnika, s tipskim primjerima riječi kiša, sunce, trava i rosa, otkriva metodologiju obrade koja se temelji na stupnjevitosti i koja kreće od poznatoga prema nepoznatome i od lakše usvojivoga prema teže usvojivome, tj. od lakše svladivoga kratkosilaznog i dugosilaznog naglaska prema težemu dugouzlaznom i kratkouzlaznom naglasku. Dalje smo se također vodile kriterijima stupnjevitosti od jednostavnijega i lakšega prema teže usvojivome: od mjesta do trajanja i tona, od frekventnih i nespornih riječi do riječi koje su vrlo rijetke u uporabi, od riječi, preko rečenice do teksta, od leksičkoga i paradigmatskoga naglaska prema tipološkome, od niskoga prema visokome varijetetu i sl. Svaki korak, tj. svaki pojedini naglasak obrađuje se na ovim jedinicama: pseudoriječi, čestouporabne riječi (jednosložne, dvosložne, višesložne), manje poznate riječi, riječi u kratkim rečenicama u silaznoj intonaciji, riječi u kraćem proznom tekstu ili pjesmi (podcrtane riječi, nepodcrtane riječi). Naglasak u čestouporabnim riječima vježba se na svim vokalima (a, e, i, o, u), na slogotvornom r i na refleksu jata ije ili je. Duga kontinuanta jata može se izgovoriti i kao dvije jedinice u izrazu [jē] i kao jedna jedinica [ie]. U hrvatskom standardnom jeziku prevagnuo je prvi izgovor pa ćemo tako dalje i bilježiti. Trag drugoga izgovora (dvoglasnosti) vidljiv je u mogućnosti nestopljenoga izgovora iza /l/ i /n/. Svaki se od četiriju standardnih naglasaka, kao i udarni naglasak i akut, oprimjeruje na tekstovima u uporabi (govornici porijeklom pokrivaju sva narječja, različite urbanolekte i standardne varijetete). Vježbe potiču usvajanje triju temeljnih kompetencija, a to su: znanje o naglascima, aktivno slušanje i prepoznavanje (percepcija) i izgovor (produkcija). U razvoju metoda poučavanja hrvatskih naglasaka koristile smo se temeljnim znanjima i iskustvima koja su se sredinom 20. stoljeća počela razvijati na Odsjeku za fonetiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a to su audiovizualna globalnostrukturalna metoda za poučavanje stranih jezika te, djelomice, verbotonalna metoda usvajanja govora. Iz audiovizualne metode za učenje stranih jezika, koju je s brojnim suradnicima razvijao Petar Guberina te izradio tekstne, slikovne i auditivne materijale za učenje francuskoga, njemačkoga, ruskoga, talijanskoga, engleskoga i hrvatskoga jezika, preuzele smo postavke o iskustvenom učenju zvukom i slikom, s imitacijom kao osnovnim načinom usvajanja nekih izgovornih obrazaca (usp. Guberina, 1967a i 1967b; Guberina i Rivenc, 1982). Uzor na kojem smo temeljile usvajanje naglasaka, od riječi, preko rečenice do teksta, bio je tekst i zvuk djela Srpsko-hrvatski jezik: izgovor i intonacija s recitacijama na pločama (Ivšić i Kravar, 1955), djelo prema čijem su zvučnom zapisu brojne generacije studenata fonetike učile slušati i izgovarati hrvatske naglaske i zanaglasne dužine. Prema novijim metodičkim spoznajama ciljeve svakoga od deset poglavlja ovoga priručnika odredile smo kao ishode učenja, jer ishodi u središte stavljaju učenike/studente i njihove mogućnosti te su mjerljivi (Divjak, 2008: 4). Metodička obrada pojedinih poglavlja, osim ishoda učenja, temelji se i na nekim elementima i tehnikama ERR okvira za poučavanje, metodičke strukture sata koja se sastoji od faze evokacije (E), faze razumijevanja značenja (R) i faze refleksije (R) (Vizek Vidović, Benge Kletzien i Cota Bekavac, 2005). Za evokaciju se koristimo zvučnim primjerima („didaktičkim pjesmicama” koje smo same stihovale) i ilustracijama pojmova, za razumijevanje značenja koristimo se vježbama slušanja, ponavljanja i produkcije te kraćim teorijskim tekstovima koji tumače određene naglasne pojave, a u refleksiji nudimo brojne zadatke za slušanje i raspravu, ilustracije kojima potičemo produkciju naglasaka te ozvučene tekstove kojima potičemo slušanje te prepoznavanje i analizu regiolekata na temelju pojedinih naglasnih obilježja." (Iz predgovora)

Recenzentice su knjige dr. sc. Marica Čilaš Mikulić, v. lekt., izv. prof. dr. sc. Maja Glušac i prof. dr. sc. Mihaela Matešić. Grafički je urednik Krešimir Krnic. Brojne je ilustracije izradio slikar Marin Baučić.

Tekstove čitaju spikeri Melita Hrengek i Ivan Kojundžić te autori i interpretatori: Aleksandar Bančić, Branka Barčot, Ičica Barišić, Augusta Benčić Ivančin, Iva Bezinović-Haydon, Ivana Bodrožić, Irena Bratičević, Pavao Cindrić, Zoran Ferić, Vesna Petrović Peroković, Velimir Piškorec, Lorna Rajle, Olja Savičević Ivančević, Roman Simić, Hrvoje Šalković, Jelena Vlašić Duić.

Zvuke je obradio Jordan Bićanić. Mrežnu je stranicu postavio Dominik Popović, a Elemari Pletikos Olof urednica je zvuka na mreži.

Knjigu možete kupiti na stranicama izdavača Ibis grafika te u knjižarama.

Zvukove možete poslušati na mrežnim stranicama Priručnika.